Projekt „Put u moju dušu” inspiriran je poezijom Vesne Parun i istražuje način na koji stih može nadživjeti stranicu te ostati zapisan u čovjeku. Poeziji se pristupa kao živom materijalu koji se može preoblikovati, a da pritom ne izgubi vlastiti glas i emotivnu snagu.

Stihovi nisu preneseni u izvornom obliku. Fragmentirani su, rasterećeni interpunkcije i verzala te prevedeni u novi tipografski ritam. Svako slovo, razmak i tipografski znak pažljivo su oblikovani kako bi usporili čitanje, usmjerili pogled i otvorili prostor za tišinu. Značenje pjesme tako ne nastaje samo kroz riječi, nego i kroz praznine između njih.
Rad se sastoji od jedanaest razglednica, od kojih svaka nosi zaseban fragment pjesme i može funkcionirati kao samostalna cjelina. Tek kada se svih jedanaest razglednica nađe zajedno, ponovno se uspostavlja cjelina teksta.

Tradicionalno zamišljena kao medij kratke poruke, razglednica ovdje postaje nositeljica stiha. Pjesma se ne otkriva odjednom, nego se postupno slaže kroz fragmente, dajući jednaku važnost riječima i tišini između njih.